Uzela sam mobitel u ruke i ugledala onu ikonicu koju sam sama sebi postavila na posljednji ekran. Prošlo je otprilike godinu dana otkako sam shvatila da mi to malo “moje vrijeme” zapravo prijeti da postane svakodnevna navika. Nisam profesionalna kockarica, nemam neku priču o ludom bogaćenju, niti sam ikada pomislila da ću se ja, majka dvoje djece i voditeljica malog obiteljskog obrta, opuštati uz online kazino. Ali bit ću iskrena – to je sada jedino mjesto gdje se osjećam kao da mi nitko ništa ne traži, a ja ne moram biti odgovorna ni za koga osim za vlastiti užitak.
Sve je počelo potpuno slučajno. Znam da mnogi pričaju o velikim željama i golemim snovima koje su im se ostvarili, no ja sam kliknula na platformu jer sam jedne večeri, nakon što sam pospremila kuhinju, imala doslovno deset minuta mira. Djeca su zaspala, muž je gledao utakmicu, a ja sam htjela nešto što ne zahtijeva razmišljanje. Vrtjela sam se po internetu, tražeći neku glupu igricu, i slučajno naletjela na spomen vavada hrvatska. Bilo je to prošle zime, kad je vani bila dosadna magla i svi su pričali o rastu cijena. Mislila sam: “hajdemo vidjeti što je to”, iako sama sebi čudno zvučim kada to sada izgovorim.
Iskreno, prvi dojam me iznenadio svojom jednostavnošću. Sve je bilo pregledno, brzo se učitavalo, a ja sam taj prvi put odigrala par rundi na nekom automatu samo zato da shvatim o čemu se radi. Nisam dobila ništa posebno, ali nije me to ni zanimalo. Ono što me zadržalo jest taj osjećaj da moja glava konačno šuti. Znate ono kada satima razmišljate o tome što treba kupiti, što treba poslati, kome treba odgovoriti? Toga nije bilo. Samo sam promatrala boje, vrtnje i nekako se smijala sama sebi. Ta večer bila je čudna i ugodna istovremeno, jer sam si priznala da mi ne treba luksuz, nego pobjeg od vlastitih misli.
Nisam htjela da to postane ovisnost. Zato sam sebi postavila pravilo: igram isključivo na svotu koju sam spremna potrošiti za kavu i kolač. Bez iznimke. Ponekad traje petnaest minuta, ponekad pola sata, ali dežurni mi je rekao da je dobro što sam svjesna granica. Čak sam i s mužem popričala o tome, ne zato da mi da dopuštenje, nego da bih si olakšala – ako izgovorim naglas da ću igrati oprezno, lakše mi je to i ispoštovati. Što je najsmješnije, on to nije shvatio kao opasnost, već me jednom čak pitao mogu li mu kupiti neku majicu jer je čuo da je njihova ponuda dobra. Dakle, moj odnos prema tom svijetu nije tajnovitost, nego iskrena zabava.
I onda se dogodilo ono što nisam očekivala. Jedne obične srijede, na pauzi između dva sastanka, sjela sam u auto i instinktivno otvorila aplikaciju. Bila sam umorna, raspoloženje mi je bilo taman “ne baš bajno”, ali odlučila sam uložiti nekoliko eura. Ništa megalomanski, nego više onako “što ako”. Sve je funkcioniralo mirno i bez obećanja, a ja sam se malo opustila. I tada linije su kliknule. Prvo nisam ni mogla vjerovati koliko je dobitak iznosio. Zaustavila sam se na ravnoteži koja mi je pokrila mjesečnu tržnicu više nego solidno, ali najljepši trenutak nije bio u brojki. Onaj osjećaj kada shvatiš da si se usudila ponašati hirovito, da si riskirala malo i dobila puno, ispunio me nekom tihom radošću koja nema veze s novcem.
Trebalo mi je dugo da shvatim što me zapravo drži u tome. Nije to samo vrtnja i isčekivanje. Mislim da je to činjenica da sam tamo svoja. U svakodnevici igram ulogu majke, supruge, šefice, posrednice između raznih ljudi, nekoga tko uvijek mora pronaći novac i rješenje za sve. Ali kad sjednem i odigram koju rundu na vavada hrvatska, ja ne moram biti odgovorna za ishod. Ako izgubim, preuzimam rizik, ako dobijem, radujem se slučajnosti koja ne ovisi o mojim sposobnostima. Ta spoznaja je izuzetno oslobađajuća. Tijekom godina sam naučila da sreća nije nešto što zaslužuješ, niti nešto što kontroliraš. Ona jednostavno postoji, kao kiša koja natopi vrt iako ti nisi ništa posadio.
Jedina stvar na koju sam pazila jest da ne dopustim da taj osjećaj postane zamjena za stvarne odnose. Možda to zvuči smiješno, ali upravo zbog tog razmišljanja igranje je ostalo zdravo. Rijetko kada igram dulje od pola sata, jer mi se poslije toga počne vraćati onaj nemirni dio mene koji misli da propuštam svoje obaveze. Primijetila sam da sam postala bolja u pronalaženju vlastitih granica, što mi je pomoglo i u poslu. Znate, kada upravljaš budžetom, moraš stalno vagati rizike. Sada to radim gotovo opušteno, kao da igram onu igru gdje znam da je važnije koliko staneš nego koliko puta baciš kocku.
Nedavno sam sjedila na terasi s prijateljicom koja mi se povjerila da je pod stresom jer joj je život postao monoton. Pitala me što ja radim kada se osjećam ugodno. Ispričala sam joj svoj mali ritual uživanja igrajući online, ali bez pretjerivanja i pretenzija. Rekla sam joj otvoreno: “Meni je to mjesto gdje se na pola sata vratim sebi.” Ona se nasmijala i rekla da je očekivala nešto dosadnije, poput meditacije. Istina je da je online kazino zadnje mjesto za koje bi ljudi pomislili da može imati smirujući učinak, ali za mene je to tako. Tijekom tog “svog vremena” osjećam se aktivno, prisutno, odgovorno za vlastiti izbor, a da pritom ne moram biti odgovorna za milijune stvari. Nisam potrošila bogatstvo, niti se to ikome u obitelji zamjera. Štoviše, jednom mi je i kći rekla da sam zadnje vrijeme raspoloženija.
Ljudi često pričaju o opasnostima kockanja i ja ih potpuno razumijem. Ali isto tako znam da je opasnost uvijek prisutna ako čovjek traži spas izvana.